IZ MUSLIMANSKOG SAVJETA SAOPŠTILI DA IH NE IZNENAĐUJE PRIČA O AUTONOMIJI SANDŽAKA
Podgorica – Predsjednik Savjeta Muslimana u Crnoj Gori Sabrija Vulić kazao je juče da predstavnike te institucije nimalo ne iznenađuje priča o autonomiji Sandžaka, jer su, kako je kazao, i prije nekoliko godina upozoravali na početak formiranja velikobošnjačkog projekta.
On je podsjetio da su takva upozorenja dolazila najprije od Matice muslimanske, ali da su ona uglavnom nailazila na podsmijehe.
„Za nas u Savjetu Muslimana Crne Gore, priča o autonomiji Sandžaka ne predstavlja nikakvo iznenađenje…Kada su predsjednik g. Avdul Kurpejović i članstvo Matice muslimanske u Crnoj Gori u kontinuitetu upozoravali da je formiranje bošnjačkog nacionalnog korpusa na tlu Crne Gore početak velikobošnjačkog projekta, nailazili smo u najboljem slučaju na podsmijehe”, istakao je Vulić.
On je kazao da su i tada, kao i sada, gledali unaprijed, sa željom da zaštite muslimanski narod Crne Gore kao autohton na ovim prostorima i da ga sačuvaju novog zla i cjepkanja nacionalnog bića.
“Doživjeli smo jedno cijepanje po nacionalnom šavu, kada je deklaracijom nepozvanih ljudi, po ko zna čijem nalogu, donesena odluka o preimenovanju imena Musliman u Bošnjak na tlu Crne Gore. Niko nije reagovao radi ‘mira u kući’. Sada treba da doživimo i drugo cijepanje - po geografskom šavu”, rekao je Vulić.
On je objasnio da su upozoravali da se nešto ovako može desiti, ali i ocijenio da se možda kompletna priča neće završiti na ovome.
“Upozoravali smo da se sprema ovo, a čini nam se i mnogo više, što će budućnost pokazati. Upozoravali smo da je crnogorskim Muslimanima matica država Crna Gora, jer smo svi sa ovih prostora, da nam je maternji jezik crnogorski, a ne bosanski, jer ne znam nikoga iz Bijelog Polja, Plava, Berana, Bara ili Podgorice ko govori, na primjer, općina, udruga, tisuća, zrakoplov…i slične riječi iz bosanskog rječnika. I sam taj novojezik na prostoru Crne Gore, sa kojim nikada nismo govorili, dio je velikobošnjačkog projekta, u što se uklapa i pitanje zašto djeca ne mogu upisati medresu u Tuzima na crnogorskom jeziku, već samo na bosanskom i albanskom”, kazao je Vulić.
On je dodao da zbog toga velikobošnjački projekat sve više živi na ovim prostorima i hrani se, kako je rekao, sa domaćeg terena i uz blagoslov mnogih kojima takvo stanje odgovara, a koji se kriju iza floskule “Muslimani su glasali za nezavisnost Crne Gore”.
“No, ostaje otvoreno pitanje koliko će biti potrebno vremena da crnogorski Muslimani promijene mišljenje povodom ovog pitanja. Projekti koji im se podvlače, poput odvajanja Sandžaka, formiranje ekonomski neopravdanih opština, poput Petnjice, samo su početak onoga o čemu govorimo već niz godina, a što pričinjava ogromnu štetu muslimanskom narodu Crne Gore, koji nema rezervnu domovinu osim ove”, kazao je Vulić.
U Novom Pazaru, prije petnaestak dana, održana je sjednica organizacionog odbora za pripremu akata obnavljanja Narodnog vijeća Sandžaka, čiji programski zadatak je proglašenje autonomije Sandžaka. NVS će se, kako je tada rečeno, zalagati za autonomiju cjelovitog Sandžaka, što znači i dijela koji pripada Crnoj Gori.
Iz Bosnjačkog savjeta tada je odgovoreno da pokretanje tog pitanja neće uticati na Crnu Goru, jer su Bošnjaci iz Crne Gore potvrdili svoju privrženost državi.
Iz vladajućih partija, DPS-a i SDP-a, takođe, rečeno je da je ta priča prošlost i da je pokreću neozbiljni i neodgovorni pojedinci.
Preuzeto sa sajta Vijesti.
Savjet Muslimanskog naroda Crne Gore
Podgorica Vasa Raičkovića 19, tel/fax 020243 510
Otvoreno pismo gospodinu Žarku Rakčeviću
Povodom poziva na Okrugli sto Foruma 2010
U Podgorici 10.12.2010.g.
Poštovani gospodine Rakčeviću,
Hvala Vam na pozivu da prisustvujem Okruglom stolu na temu „Ljudska prava u Crnoj Gori –Izazovi instituconalne zaštite“, ali, na žalost, zbog, u najmanju ruku, „nesretnog“ izbora uvodničara ovog skupa ne želim da prisustvujem. Kada kažem uvodničari, mislim na gospodina Šerba Rastodera i gospodju Azru Jasavić koji ne priznaju postojanje moje nacije.
O napred izrečenom svjedoče brojni dokumenti i izjave poputjedne od posljednjih objavljene u dnevnom listu Vijesti (avgust 2010.g.) u kome gospodin Šerbo Rastoder navodi da su Muslimani nacija u nestajanju. Medjutim,sa jedne strane ga demantuju činjenice,jerpo posljednjem istrazivanju CEDEM-a (oktobar 2010.g.) Muslimana u Crnoj Gori ima 8,9% ,a Bosnjaka 4,1, a sa druge ,pitam se, odakle bilo kome pravo da kaže nekome da je nacija u nestajanju.Gospodja Jasavić je takodje jedan od „jurišnika „ iz redova Bošnjaka koja tvrdi da Muslimani ne mogu nositi to ime na prostoru Crne Gore, pa zato kompletna koncepcija Vaseg skupa sa ovim ljudima kao uvodnicarima,po meni, pada u vodu, jer očigledno nemaju dovoljno demokratskog kapaciteta da priznaju drugačije mišljenje i volju.
Na kraju svim učesnicima, čestitam Dan ljudskih prava uz napomenu da se zamisle kada biraju skupove na kojima će učestvovati.
Sabrija Vulić,
Predsjednik
Savjeta Muslimana Crne GorePodgorica 10.12.2010.g.
IZLAGANJEPREDSJEDNIKA SAVJETA MUSLIMANSKOG NARODA CRNE GORE SABRIJE VULIĆA NA OKRUGLOM STOLU :
Kultura manjina – mogućnosti i perspektive
Svjesni smo da postsocijalistička tranzicija ekonomskog i političkog sistema, pravna država i stabilizacija demokratije presudno zavise od kulture mira, tolerancije, poverenja i stabilnih međuetničkih odnosa.
Na inicijativu ministra za ljudska i manjinska prava g-dina Ferhata Dinoshe danas je u Podgorici održan sastanak sa predsjednicima nacionalnih Savjeta, Albanaca, Bošnjaka, Hrvata, Muslimana, Srba i Roma, gospodom Tahirom Tahirijem, prof.dr. Šerbom Rastoderom, Miroslavom Franovićem, Sabrijom Vulićem, dr. Momčilom Vuksanovićem i Isenom Gašijem.
MINISTRU:GOSPODINU FERHATU DINOŠIn.r.
Predmet: Molba povodom isplate znatno umanjenih prinadležnosti za rad nacionalnih Savjeta manjinskih naroda u Crnoj Gori
Poštovani gospodine ministre,
Kao što Vam je poznato tokom 2008. saglasno aktuelnom Zakonu o manjinskim pravima osnovani su nacionalni savjeti manjinskih nacionalnih zajednica u Crnoj Gori. Saglasno zakonu država se obavezala da će finansirati njihov rad. Tokom 2008. godine(tokom 4 mjeseca)za rad Savjeta i njihovo tehničko opremanjeizdvajano je mjesečno po 5000 eura.To je ujedno bila suma sa kojom su savjeti planirali rad (zakup prostora, rad kancelarija, angažovanje tehničkog osoblja).
Već u 2009. godini došlo je do smanjenja ove sume uz obrazloženje vašeg ministarstva da je za ove namjene po jednom savjetu planirano 50.000 eura na godišnjem nivou, odnosno 4.166 e mjesečno.Međutim i pored toga u 2009 godini za rad Savjeta je uplaćeno ukupno 35.096,00 e ili14.904,00 eura manje od pripadajuće sume.No , i pored toga Savjeti su kao što Vam je poznato uz vanredne napore uspjeli da organizuju rad kancelarija, pokrenu brojne aktivnosti i po mišljenju referetnih međunarodnih organizacija promovišu Crnu Goru kao uzorno multietničko društvo.
Umeđuvremenu nadolazeću ekonomsku krizu i restriktivnu budžetsku politiku najviše su osjetili savjeti nacionalnih zajednica , iako, kao što vam je poznato, sve manjinske zajednicekoštaju državu 0,15 budžeta.Ako je bilo nemoguće ispoštovati ovih 0,15 procenata sa kojima treba pokriti specifične potrebe više od 40% stanovništva Crne Gore, smatramo krajnje problematičnim dodatna umanjivanja sredstava za rad Savjeta u 2010. godini. Iako smo dobili obećanja da će u ovoj godini rad Savjeta biti uredno servisiran sa po 5000 e mjesečno, uplaćena sredstva su bila znatno manja od obećane sume :
- prva uplata 08.02.2010. godineu iznosu od 3.868,50 e
- druga uplata 17.02.2010. godine 1.196,68 e
-treća uplata12.03.2010. godine 1.196,68 e
-četvrta uplata 14.04.2010. godine 1.196,68 e
-peta uplata11.05.2010. godine 1.196,68 e
-šesta uplata03.06.2010. godine 1.196,68 e
Ukupno uplaćeno u 2010. godini 9.852,20 e.
Poštovani gospodine ministre,
Ovako restriktivna finansijska politika u odnosu na Savjete manjinskih zajednica je dovela u pitanje njihov rad i postavila smisao daljnjeg postojanja Savjeta u ovim uslovima.Razumijemo ekonomske teškoće države i nastojimo koliko je moguće da budemo razboriti, ali teško možemo razumjeti potrebu države da štedi tamo gdje je najtanje. Jer sa1196 eura koliko je iznosila poslednja uplata svako razuman zna da se ne može ništa valjano uraditi.
Poštovani gospodine ministre,
Cijeneći vašu volju , potrebu i dužnost da pomognete rad Savjeta , uvjereni smo da će te o ovom problemu upoznati nadležne državne organe , učiniti sve, da ako je nemoguće da nam se isplate zaostala potraživanja, da finansiranje Savjeta u budućnosti bar bude u onom iznosu koji omogućava njihovu normalnu i nesmetanu aktivnost.
Uto ime primite izraze našeg iskrenog poštovanja i uvažavanja,
Predsjednici nacionalnih savjeta:
Albanski nacionalni savjet
Bošnjački nacionalni savje
Hrvatski nacionalni savjet
Muslimanski nacionalni savjet
Romski nacionalni savjet
Srpski nacinalni savjet
Prenosimo tekst iz 1923.g.
Nešto o Jugoslovenskoj Muslimanskoj organizaciji (JMO)
Mnogi zamjeraju što su se muslimani Bosne i Hercegovine masovno okupili u jednoj političkoj stranci i što su joj u nazivu dali vjersko obilježje. To čine naročito oni kojim nisu dovoljno poznate prilike pod kojim je naša organizacija nastala i pod kojim se razvijala.
Iako je odmah u početku stvaranja naše države proklamovano s nadležnih mijesta načelo potpune ravnopravnosti svih državljana bez obzira na vjersku i plemensku pripadnost, iako je to načelo kasnije uneseno u osnovni zakon naše države, ono se kod nas nije primjenjivalo i mi smo morali odmah u početku našeg državnog ujedinjenja da osjetimo da to načelo za nas ne važi. Ni život, ni imetak, ni lična sloboda, čak ni vjerske svetinje muslimana, nisu bile, pa nisu ni danas, zaštićene onako kako bi to moralo da bude u jednoj pravnoj državi.
Ovo su bili glavni razlozi postanka naše organizacije u godini 1919, a zbog ovakovih razloga postoji ona i danas u svoj svojoj prvašnjoj snazi. Ni teška unutrašnja kriza koju je ona imala da prebrodi prošle godine, nije joj nimalo oslabila snagu što se najbolje vidjelo na prošlim izborima za Narodnu skupštinu. Na izborima za Ustavotvornu skupštinu JMO je dobila 110.000 glasova, a na izborima 18.marta ove godine 112.000 glasova.
Jugoslovenska Muslimanska Organizacija bori se u prvom redu za pravu i istinsku ranopravnost, za dobru i pravednu upravu u našoj državi, i za strogu primjenu zakona na sve naše državljane. Ona traži da svi srazmjerno podjednako podnosimo terete za našu državnu zajednicu. Nije dovoljno da se u ustavu i državnim zakonima proklamuje jednakost svih državljana, već treba da se to u svim granama života i u djelo provodi.
Mi smatramo da ćemo se ovom cilju, za kojim idemo i u kome nema ništa specijalno vjerskog muslimanskog, najviše približiti ako se naša država uredi tako da sve pokrajine dobiju što šire samouprave. S ovakvim programom došla su 24 poslanika Jugoslovenske Muslimanske Organizacije u Ustavotvornu skupštinu. Nu kad smo vidjeli da se u ondašnjoj Ustavotvornoj skupštini ne može sklopiti većina koja bi donijela Ustav s unutrašnjim uređenjem države, odgodili smo svoje programsko gledište za bolja vremena, pa pokušali da provedemo ostale tačke svoga programa.
Jednogodišnja saradnja u vladi radikalsko-demokratske koalicije, s kojom smo zajedno odglasali i Vidovdanski Ustav, dovela nas je do gorkog razočarenja i prisilila da se vratimo svom starom programu o unutrašnjem uređenju države. I kad danas tražimo autonomiju Bosne i Hercegovine mi to ne činimo ni iz kakvih državnopravnih razloga, već samo stoga što smo u jednogodišnjoj saradnji s radikalsko-demokratskom vladom, a na temelju centralističkog Ustava, pojačali svoje ranije uvjerenje da se naše osnovne tačke programa o pravoj i istinskoj jednakosti i o dobroj državnoj upravi mogu samo postići sa ovakvim uređenjem države. Samo najšira autonomija pokrajina može nas spasiti od ekonomskog eksploatisanja Beograda i od rđave uprave koju nam naročito u poslednje vrijeme donose iz Srbije postavljeni nekvalifikovani i nesposobni policijski činovnici, počevšio od pokrajinskog namjesnika, pa do posljednjeg seoskog načelnika. Naša shvatanja o dužnostima svih državnih, a napose policijskih činovnika, dijametralno se razilazi od onog što vlada u beogradskim političkim krugovima. Dok je za nas činovnik samo zvršilac državne vlasti, dotle po shvatanju beogradskih političara činovnik, a naročito policijski, treba u prvom redu da bude oštar korteš za partiju koja je na vladi. S ovakvim shvaćanjem činovničke dužnosti ne može se ni zamisliti dobra i poštena državna uprava.
Izbori od 18. marta ove godine pokazali su da i većina stanovništva Bosne i Hercegovine traži ovakvo uređenje države. Od 48 poslanika, koje su glasači Bosne i Hercegovine izabrali na prošlim izborima 27 ih je birano na programu što traži što širu autonomiju.
Prigovor da i današnji Ustav daje narodu široke samouprave u oblastima i općinama samo je jedna prolazna fraza, a što se najbolje vidi po tom da je kod nas sada ukinuto i ono malo samouprave u oblastima i općinama uspostavljene za vrijeme najreakcionarnijeg austro-madžarskog režima.
Jugoslavenska Muslimanska Organizacija nastavlja u prvom redu borbu za što širu autonomiju pokrajina i za prvu i istinsku ravnopravnost i jednakost, uvjerena da će se samo tim putem riješiti i teška unutrašnja kriza naše države.
