Mjesec Ramazan u islamskoj tradiciji predstavlja vrijeme duhovnog sabiranja, lične odgovornosti, solidarnosti i skromnosti. To je period u kojem se vjera živi tiho, dostojanstveno i bez potrebe za javnim dokazivanjem. Upravo zato, svaka instrumentalizacija Ramazana u dnevno-političke ili partijске svrhe ne predstavlja samo društveni, već i duboko moralni problem.

 

U posljednje vrijeme svjedočimo pojavi koja s pravom izaziva nelagodu i opravdanu zabrinutost, organizovanju pompeznih iftara koji sve manje liče na vjerski čin, a sve više na politički događaj. Posebno zabrinjava činjenica da se takvi skupovi često odvijaju pod velom netransparentnosti: od prikupljanja donacija bez jasnih informacija o njihovoj namjeni, do programa u kojima se iftarski ambijent koristi kao kulisa za političke govore i partijsku promociju.

 

Savjet Muslimanskog naroda Crne Gore ne dovodi u pitanje pravo bilo koje organizacije da obilježava Ramazan, niti pravo na političko djelovanje u demokratskom društvu. Međutim, ono što mora biti jasno razgraničeno jeste granica između vjere i političkog marketinga. Kada se vjerski skup pretvori u platformu za političke poruke, kada se studenti i mladi ljudi pozivaju na iftare sa očiglednom namjerom njihove kasnije političke kooptacije, tada se više ne radi o ibadetu, već o svjesnoj zloupotrebi svetog mjeseca.

 

Posebno problematičnim smatramo organizovanje ovakvih iftara u sredinama u kojima Bošnjaci nikada nijesu bili nacionalna manjina, poput nedavno održanog skupa u Mrkojevićima, na području opštine Bar. Ako se uzme u obzir činjenica da su se građani tog kraja kroz istoriju i na posljednjim popisima dominantno izjašnjavali kao Muslimani ili Crnogorci islamske vjere, postavlja se legitimno pitanje: kome su takvi iftari zapravo namijenjeni i sa kojim ciljem?

 

Dodatnu težinu ovom problemu daje i činjenica da na takvim skupovima nijesu prisutni svi relevantni predstavnici lokalne zajednice. Izostanak Sabrije Vulića, istaknutog predstavnika Mrkojevića i predsjednika Nacionalnog savjeta Muslimana, nije samo protokolarni propust, već jasan signal selektivnosti i političke kalkulacije. Time se šalje poruka da vjersko zajedništvo nije cilj, već sredstvo.

 

Građanima Crne Gore je, bez obzira na nacionalnu ili vjersku pripadnost, sve jasnije o kakvim se skupovima radi. Iftari koji bi trebalo da budu simbol skromnosti i solidarnosti postaju pozornica za fotografisanje, samopromociju i demonstraciju političke moći, često finansirane sredstvima čije porijeklo i namjena ostaju nepoznati javnosti. Takva praksa ne vrijeđa samo vjerska osjećanja, već urušava povjerenje u institucije koje pretenduju da predstavljaju narod.

 

Savjet Muslimanskog naroda Crne Gore smatra da Ramazan mora ostati iznad dnevne politike. Vjera ne smije biti alat, a ibadet ne smije služiti kao paravan za političke ambicije. Svako ko Ramazan koristi za lični ili partijski interes, svjesno preuzima odgovornost pred zajednicom, ali i pred onim višim sudom pred kojim su, u ovom mjesecu, svi jednaki.

 

Duhovnost ne traži reflektore. Ona traži odgovornost, iskrenost i mjeru. Sve drugo je – loša kopija vjere, koja, kako god bila upakovana, ne može ličiti ni na šta drugo osim na politički marketing.

 

Pripremio: K.K.