Prenosimo tekst iz 1923.g.
Nešto o Jugoslovenskoj Muslimanskoj organizaciji (JMO)

Mnogi zamjeraju što su se muslimani Bosne i Hercegovine masovno okupili u jednoj političkoj stranci i što su joj u nazivu dali vjersko obilježje. To čine naročito oni kojim nisu dovoljno poznate prilike pod kojim je naša organizacija nastala i pod kojim se razvijala.

Iako je odmah u početku stvaranja naše države proklamovano s nadležnih mijesta načelo potpune ravnopravnosti svih državljana bez obzira na vjersku i plemensku pripadnost, iako je to načelo kasnije uneseno u osnovni zakon naše države, ono se kod nas nije primjenjivalo i mi smo morali odmah u početku našeg državnog ujedinjenja da osjetimo da to načelo za nas ne važi. Ni život, ni imetak, ni lična sloboda, čak ni vjerske svetinje muslimana, nisu bile, pa nisu ni danas, zaštićene onako kako bi to moralo da bude u jednoj pravnoj državi.

Ovo su bili glavni razlozi postanka naše organizacije u godini 1919, a zbog ovakovih razloga postoji ona i danas u svoj svojoj prvašnjoj snazi. Ni teška unutrašnja kriza koju je ona imala da prebrodi prošle godine, nije joj nimalo oslabila snagu što se najbolje vidjelo na prošlim izborima za Narodnu skupštinu. Na izborima za Ustavotvornu skupštinu JMO je dobila 110.000 glasova, a na izborima 18.marta ove godine 112.000 glasova.

Jugoslovenska Muslimanska Organizacija bori se u prvom redu za pravu i istinsku ranopravnost, za dobru i pravednu upravu u našoj državi, i za strogu primjenu zakona na sve naše državljane. Ona traži da svi srazmjerno podjednako podnosimo terete za našu državnu zajednicu. Nije dovoljno da se u ustavu i državnim zakonima proklamuje jednakost svih državljana, već treba da se to u svim granama života i u djelo provodi.

Mi smatramo da ćemo se ovom cilju, za kojim idemo i u kome nema ništa specijalno vjerskog muslimanskog, najviše približiti ako se naša država uredi tako da sve pokrajine dobiju što šire samouprave. S ovakvim programom došla su 24 poslanika Jugoslovenske Muslimanske Organizacije u Ustavotvornu skupštinu. Nu kad smo vidjeli da se u ondašnjoj Ustavotvornoj skupštini ne može sklopiti većina koja bi donijela Ustav s unutrašnjim uređenjem države, odgodili smo svoje programsko gledište za bolja vremena, pa pokušali da provedemo ostale tačke svoga programa. 

Jednogodišnja saradnja u vladi radikalsko-demokratske koalicije, s kojom smo zajedno odglasali i Vidovdanski Ustav, dovela nas je do gorkog razočarenja i prisilila da se vratimo svom starom programu o unutrašnjem uređenju države. I kad danas tražimo autonomiju Bosne i Hercegovine mi to ne činimo ni iz kakvih državnopravnih razloga, već samo stoga što smo u jednogodišnjoj saradnji s radikalsko-demokratskom vladom, a na temelju centralističkog Ustava, pojačali svoje ranije uvjerenje da se naše osnovne tačke programa o pravoj i istinskoj jednakosti i o dobroj državnoj upravi mogu samo postići sa ovakvim uređenjem države. Samo najšira autonomija pokrajina može nas spasiti od ekonomskog eksploatisanja Beograda i od rđave uprave koju nam naročito u poslednje vrijeme donose iz Srbije postavljeni nekvalifikovani i nesposobni policijski činovnici, počevšio od pokrajinskog namjesnika, pa do posljednjeg seoskog načelnika. Naša shvatanja o dužnostima svih državnih, a napose policijskih činovnika, dijametralno se razilazi od onog što vlada u beogradskim političkim krugovima. Dok je za nas činovnik samo zvršilac državne vlasti, dotle po shvatanju beogradskih političara činovnik, a naročito policijski, treba u prvom redu da bude oštar korteš za partiju koja je na vladi. S ovakvim shvaćanjem činovničke dužnosti ne može se ni zamisliti dobra i poštena državna uprava.

Izbori od 18. marta ove godine pokazali su da i većina stanovništva Bosne i Hercegovine traži ovakvo uređenje države. Od 48 poslanika, koje su glasači Bosne i Hercegovine izabrali na prošlim izborima 27 ih je birano na programu što traži što širu autonomiju.

Prigovor da i današnji Ustav daje narodu široke samouprave u oblastima i općinama samo je jedna prolazna fraza, a što se najbolje vidi po tom da je kod nas sada ukinuto i ono malo samouprave u oblastima i općinama uspostavljene za vrijeme najreakcionarnijeg austro-madžarskog režima.

Jugoslavenska Muslimanska Organizacija nastavlja u prvom redu borbu za što širu autonomiju pokrajina i za prvu i istinsku ravnopravnost i jednakost, uvjerena da će se samo tim putem riješiti i teška unutrašnja kriza naše države.